.avatar.yuku.com/u "Unregistered(d)'s Avatar")
Hrvaski planinski pas tornjak meðunarodno je priznata pasmina od ove godine. Mada kod nas u narodu postoje predrasude o ovim psima, u ovom tekstu æu pokuati objasnit neke podatke vezane za psa.
Naime, prvi pisani zapis o TORNJAKU nalazimo jo 1067. god u jednom franjevaèkom samostanu. Pretpostavlja se da porijeklo vuèe od tibetanskog psa, kao i veæina ovèara. Kasnije su i mnogi putopisci pisali o psu duge dlake, krupne graðe, koji je vjerno uz pastire èuvao stado. Postoje i neke slike, a jedna od njih je slika krajikog vojnika sa tornjakom (canuis montanus). Ovi se psi nisu mijenjali tisuæu godina po izgledu i karakteru, te su zasigurno i mnogo ranije zasluili priznanje. ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljeæa, tornjaci su gotovo izumrli ,radi prestanka klasiènog naèina ovèarenja..
Samo zahvaljujuæe nekolicini entuzijasta pasmina je uspjeno revitalizirana. Od tih ljudi valja istanuti fra Petra Krasiæa, gosp.andora Horvata, gðu Mirjanu Vasiljev i dr.
Ti su ljudi pomnom selekcijom i sakupljanjem jedinki ponovno uspjeli rekonstruirati pasminu. Iz dananje perspektive zasigurno je to na ponos svih kinologa.
Nakon toga preostala je mukotrpna borba za priznanje pasmine.Ona je zavrila ove godine u veljaèi pod slubenim nazivom Bosanskohercegovaèki Hrvatski planinski ps Tornjak. Radi svog geografskog prebivanja.
Mada su tornjaci uglavnom u BiH kroz povijest obitavali u katolièkom, znaèi hrvatskom puèanstvu, dananje ime se nametnulo kao kompromis dviju drava tj. njihovih kinolokih drutava.
Osim u BiH-u, tornjaci su egzistirali jo na Kamenici kod Sinja (gdje su se u narodu zvali torai), u Dinarskom gorju (u narodu kao dinarac), u Ðakovtini itd.
O pasmini:
Tornjak je krupan pas, (mujak od65-75, enka od55-65) , èetvrtaste graðe, ne preteak (do 55 kg, iznimno tei). Odlikuje se dugom bijelom dlakom kao podlogom sa flekama koje mogu biti crne, smeðe, crvenkaste, uækaste (sve kombinacije u vezi fleka su doputene, ali na bijeloj podlozi).Ima i poddlaku. Dlaka mu je duga od 9- 15 cm, iznimno veæa.
Glava mu je èetvrtasta s uima koje mu padaju niz glavu.Njuka mu je tupa, a èeona kost pada prilièno okmito na nju. Oèi mu moraju biti smeðe iznimno plave, ali se plave izbacivaju iz uzgoja.Skelet mu je èvrst.Noge mu moraju biti jake, meðu prstima postoji koica (radi snijega), a tabani mu trebaju biti crni. Rep mu je velik i kitnjast, usaðen visoko u trup.
Doputena dranja repa su nisko, poluvisoko i visoko (kad je pas u akciji).
Narav:
Radi se o psu koji je iznimno inteligentan, koji ima izraenu osobnost. To se najbolje vidi u igri. Otar je gospodar svog prostora i apsolutni vladar, mada nije preagresivan. Nepodmitljiv je u èuvanju svog stada (ukuæani su njegovo stado, ali i svi koji se zblie s njim).
Kao pas èuvar izaziva veliki respekt, a kao ljubimac toliko je strasan da svakim pokretom pokazuje privrenost prema gospodaru. Oboava djecu i prema njima apsolutno nikad ne pokazuje agresivnost pa i ako ih prvi put vidi.
Lako ga je socijalizirati. Ukoliko naiðe na drugog psa, kod tornjaka nema reanja, lavea, veæ samo miran stav i procjena uljeza. U 90% sluèajeva stranac se okreæe i bjei.
Kad èuva stado zreo tornjak je u stanju pobjediti vuka.
Kad su tornjaci u èoporu, stvar je drugaèija.
Odmah se kreæe u nemilosrdan napad na uljeze. Ukoliko se to dogodi, vlasnik mora imati jak autoritet da zaustavi zahuktale maine.
Ishrana: Postoje predrasude da je to prodrljiv pas, to je naravno zabluda. Istina je da se mladi tornjak doista mora hraniti tri puta na dan i to do sitosti i to nekome moe predstavljati problem (to isto zahtjeva gotovo svaka njemaèka pasmina).
Ali s odraslim tornjakom je sasvim drugaèije. On je stoljeæima uèen da ne jede puno radi siromatva. Kroz povjest je jeo sirutku, malo pure ili iznimno ovèjeg drobèiæa.
Dakle kao odrastao zahtjeva minimalno (puno manje nego pointer, kratkodlaki ptièar i druge manje pasmine). Ukoliko je gladan, takoðe nema cviljenja.
Zakljuèak:
Tornjak je pas koji je stoljeæima formiran da bude s èovjekom i uz èovjeka. Svojom odanoæu i nepotkupljivoæu, a nadasve ljepotom zasluuje mjesto u svakom dvoritu a obitelj dobiva najodanijeg èlana koji æe biti dugo godina sa njima (ive i vie od 15 god.).
Tornjak nije zanovjetan pas, veæ pas koji je nauèio trpjeti i biti vjeran i za svoju vjernost ne pita puno. Pita samo jedno glaðenje po glavi ili lijepu rijeè. Preozbiljan je da bi ganjao susjedove maèke, a preosjeæajan za èlanove obitelji. Mislim da æe uspjeti osvojiti osvojiti srca mnogih ljudi, kao to je i moje .
Na kraju to je i smisao ovog teksta!
P.S. Isprièavam se za eventulane propuste jer je tekst pisan «u dahu».
Naime, prvi pisani zapis o TORNJAKU nalazimo jo 1067. god u jednom franjevaèkom samostanu. Pretpostavlja se da porijeklo vuèe od tibetanskog psa, kao i veæina ovèara. Kasnije su i mnogi putopisci pisali o psu duge dlake, krupne graðe, koji je vjerno uz pastire èuvao stado. Postoje i neke slike, a jedna od njih je slika krajikog vojnika sa tornjakom (canuis montanus). Ovi se psi nisu mijenjali tisuæu godina po izgledu i karakteru, te su zasigurno i mnogo ranije zasluili priznanje. ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljeæa, tornjaci su gotovo izumrli ,radi prestanka klasiènog naèina ovèarenja..
Samo zahvaljujuæe nekolicini entuzijasta pasmina je uspjeno revitalizirana. Od tih ljudi valja istanuti fra Petra Krasiæa, gosp.andora Horvata, gðu Mirjanu Vasiljev i dr.
Ti su ljudi pomnom selekcijom i sakupljanjem jedinki ponovno uspjeli rekonstruirati pasminu. Iz dananje perspektive zasigurno je to na ponos svih kinologa.
Nakon toga preostala je mukotrpna borba za priznanje pasmine.Ona je zavrila ove godine u veljaèi pod slubenim nazivom Bosanskohercegovaèki Hrvatski planinski ps Tornjak. Radi svog geografskog prebivanja.
Mada su tornjaci uglavnom u BiH kroz povijest obitavali u katolièkom, znaèi hrvatskom puèanstvu, dananje ime se nametnulo kao kompromis dviju drava tj. njihovih kinolokih drutava.
Osim u BiH-u, tornjaci su egzistirali jo na Kamenici kod Sinja (gdje su se u narodu zvali torai), u Dinarskom gorju (u narodu kao dinarac), u Ðakovtini itd.
O pasmini:
Tornjak je krupan pas, (mujak od65-75, enka od55-65) , èetvrtaste graðe, ne preteak (do 55 kg, iznimno tei). Odlikuje se dugom bijelom dlakom kao podlogom sa flekama koje mogu biti crne, smeðe, crvenkaste, uækaste (sve kombinacije u vezi fleka su doputene, ali na bijeloj podlozi).Ima i poddlaku. Dlaka mu je duga od 9- 15 cm, iznimno veæa.
Glava mu je èetvrtasta s uima koje mu padaju niz glavu.Njuka mu je tupa, a èeona kost pada prilièno okmito na nju. Oèi mu moraju biti smeðe iznimno plave, ali se plave izbacivaju iz uzgoja.Skelet mu je èvrst.Noge mu moraju biti jake, meðu prstima postoji koica (radi snijega), a tabani mu trebaju biti crni. Rep mu je velik i kitnjast, usaðen visoko u trup.
Doputena dranja repa su nisko, poluvisoko i visoko (kad je pas u akciji).
Narav:
Radi se o psu koji je iznimno inteligentan, koji ima izraenu osobnost. To se najbolje vidi u igri. Otar je gospodar svog prostora i apsolutni vladar, mada nije preagresivan. Nepodmitljiv je u èuvanju svog stada (ukuæani su njegovo stado, ali i svi koji se zblie s njim).
Kao pas èuvar izaziva veliki respekt, a kao ljubimac toliko je strasan da svakim pokretom pokazuje privrenost prema gospodaru. Oboava djecu i prema njima apsolutno nikad ne pokazuje agresivnost pa i ako ih prvi put vidi.
Lako ga je socijalizirati. Ukoliko naiðe na drugog psa, kod tornjaka nema reanja, lavea, veæ samo miran stav i procjena uljeza. U 90% sluèajeva stranac se okreæe i bjei.
Kad èuva stado zreo tornjak je u stanju pobjediti vuka.
Kad su tornjaci u èoporu, stvar je drugaèija.
Odmah se kreæe u nemilosrdan napad na uljeze. Ukoliko se to dogodi, vlasnik mora imati jak autoritet da zaustavi zahuktale maine.
Ishrana: Postoje predrasude da je to prodrljiv pas, to je naravno zabluda. Istina je da se mladi tornjak doista mora hraniti tri puta na dan i to do sitosti i to nekome moe predstavljati problem (to isto zahtjeva gotovo svaka njemaèka pasmina).
Ali s odraslim tornjakom je sasvim drugaèije. On je stoljeæima uèen da ne jede puno radi siromatva. Kroz povjest je jeo sirutku, malo pure ili iznimno ovèjeg drobèiæa.
Dakle kao odrastao zahtjeva minimalno (puno manje nego pointer, kratkodlaki ptièar i druge manje pasmine). Ukoliko je gladan, takoðe nema cviljenja.
Zakljuèak:
Tornjak je pas koji je stoljeæima formiran da bude s èovjekom i uz èovjeka. Svojom odanoæu i nepotkupljivoæu, a nadasve ljepotom zasluuje mjesto u svakom dvoritu a obitelj dobiva najodanijeg èlana koji æe biti dugo godina sa njima (ive i vie od 15 god.).
Tornjak nije zanovjetan pas, veæ pas koji je nauèio trpjeti i biti vjeran i za svoju vjernost ne pita puno. Pita samo jedno glaðenje po glavi ili lijepu rijeè. Preozbiljan je da bi ganjao susjedove maèke, a preosjeæajan za èlanove obitelji. Mislim da æe uspjeti osvojiti osvojiti srca mnogih ljudi, kao to je i moje .
Na kraju to je i smisao ovog teksta!
P.S. Isprièavam se za eventulane propuste jer je tekst pisan «u dahu».
